and posted in PSIHOLOŠKI PROBLEMI

Anksiozni poremećaji se najjednostavnije definišu kao odgovor ljudskog organizma na opasnost ili moguću prijetnju u budućnosti. Anksiozni poremećaji su najrašireniji oblik emocionalnih poremećaja i prema statističkim podacima pogađaju jednu od 20 osoba u bilo kojoj dobi. Obično počnu u ranim odraslim godinama, ali isto tako mogu početi u djetinjstvu ili kasnije u životu. Kod žena postoji veća vjerovatnoća da dožive anksiozni premećaj, nego što je slučaj kod muškaraca. Za anksiozni poremećaj ne postoji određeni razlog za pojavu. Može nastati ili se pojaviti bez opravdanog ili očiglednog razloga.

Anksiozne poremećaje prate neki od sljedećih simptoma: ubrzano disanje, povećan broj srčanih otkucaja i pulsa, znojenje (posebno dlanova), vrtoglavica, osjećaj nerealnosti (derealizacija), plitko disanje, senzacije gušenja, bol u grudima, ukočenost, senzacije peckanja, hladnoća, jeza ili talas vreline, drhtavica, trešenje, mučnina, osjećaj davljenja, osjećaj gubljenja kontrole ili ludila, strah od umiranja (npr. srčanog napada), dekoncentrisanost.

Razlika između realnog osjećanja straha i osjećanja anksioznosti
Ljudi često realno osjećanje straha miješaju sa osjećanjem anksioznosti. Osnovni razlog za miješanje ovih dviju emocija jeste u tome što su reakcije organizma pri njihovoj manifestaciji gotovo jednake. Ubrzan rad srca, otežano disanje, znojenje su neke od fizioloških reakcija koje osjećamo kad naš um i organizam prepoznaju opasnost. Ove promjene predstavljaju urođenu reakciju na prijetnju ili opasnost i imaju adaptivnu funkciju. To znači da omogućavaju organizmu da odgovori na prijetnju iz spoljašnje okoline. Glavna razlika između osećanja straha i anksioznosti je u tome što kod straha postoji realna prijetnja u sadašnjosti, dok se kod anksioznosti ta pretnja anticipira (predviđa) u budućnosti.
Strah ima adaptivnu funkciju reagovanja u situaciji realne prijetnje i u funkciji je očuvanja života. Anksioznost ukoliko je umjerena (a onda to nazivamo zabrinutošću) je takođe korisna za pripremu organizma na stresne ili opasne situacije. Međutim, pretjerana anksioznost može biti parališuća i onemogućavati svakodnevno funkcionisanje.

Leave your Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *