Opsesivno kompulzivni poremećaj (OKP) je obilježen idejama koje izazivaju anksioznost, mislima, slikama ili opsesijama i porivima da se učini nešto čime će se anksioznost ublažiti. Ovaj poremećaj pogađa podjednako muškarce i žene (ukupno oko 2% stanovništva). Preovladavajuće opsesivne misli mogu biti o povređivanju i opasnosti ili opasnosti od zaraze, sumnji, gubitku ili agresiji. Tipično, zahvaćene osobe imaju potrebu obavljanja ponavljajućih, smislenih rituala kojima uravnotežuju svoje opsesije, npr. pranjem se sprječava zaraza. Većina rituala, poput pranja ruku ili provjeravanja jesu li vrata zaključana, se lako opaža. Ali, s nekima poput ponavljanog brojanja ili govora u sebi, to nije slučaj.

U određenoj mjeri, osobe koje imaju opsesivno kompulzivni poremećaj shvataju da njihove opsesije ne odražavaju prave opasnosti i da je njihovo ponašanje u svrhu smanjenja zabrinutosti nerealno i pretjerano. Očuvanje pronicljivosti je osobina po kojoj se opsesivno–kompluzivni poremećaj razlikuje od psihotičnih poremećaja, kod kojih je dodir sa stvarnošću izgubljen.

Budući da se ljudi s opsesivno kompulzivnim poremećajem užasavaju sramote ili stigmatizacije, često skrivaju svoje opsesije i rituale a na koje mogu dnevno trošiti i po nekoliko sati. Veze često propadaju a uspjeh u školi i na poslu slabi. Depresija je česta sekundarna pojava.

Liječenje izlaganjem (bihejvioralnom terapijom) i prevencijom rituala je djelotvorno. Osnovni element je izlaganje situacijama i ljudima koji potiču opsesije koje izazivaju anksioznost, i rituale. Nakon izlaganja, osoba izvodi ritual, omogućavajući anksioznosti koja se izlaganjem pojavila da oslabi putem navikavanja.