Somatoformni poremećaj je obilježen višestrukim fizičkim simptomima. Oni obuhvataju bol i probavne, seksualne i neurološke simptome tokom nekoliko godina, a koji se ne mogu u potpunosti objasniti fizičkom bolešću. Simptomi obično započinju prije 30 god. života i nisu namjerni niti simulirani.
Izraženost simptoma varira, no simptomi su trajni. Potpuni prestanak simptoma je u bilo kojem periodu bolesti rijedak. Neki ljudi postaju jasno depresivni te njihovo spominjanje samoubistva postaje zloslutnije. Bilo koji dio tijela može biti zahvaćen, a specifični simptomi i njihova učestalost se među različitim kulturama razlikuju. Tipični simptomi obuhvataju glavobolju, mučninu i povraćanje, nadutost, bol u stomaku ili opstipaciju, dismenoreju, gubitak polne želje te mnoge druge. Muškarci se često žale na erektilnu ili ejakulacionu disfunkciju. Neurološki simptomi su česti. Također se mogu pojaviti depresija i anksioznost. Tipično, ovakve osobe pokazuju dramatičnost i osjećanje kad govore o svojim simptomima. Često ih opisuju kao “nepodnošljive”, “nemoguće za opisati” ili “najgore što se može zamisliti”.
Ovakve osobe neprestano traže pomoć i emocionalnu podršku te se mogu razbjesniti kada osjete da im potrebe nisu zadovoljene. Također mogu prijetiti samoubistvom ili ga pokušati izvršiti. Često nezadovoljni zdravstvenom njegom koju primaju, lutaju od jednog do drugog doktora ili istovremeno traže liječenje od više njih.
Dijagnostikovanje somatoformnog poremećaja
Izraženost i trajanje simptoma odražavaju njegovu/njenu jaku potrebu da se neko o njima brine. Simptomi mogu pomoći osobi da izbjegne odgovornosti, no mogu spriječiti i zadovoljstvo ili djelovati poput kazne, ukazujući na osjećanje manje vrijednosti i krivice.
Osobe koje pate od somatoformnog poremećaja nisu svjesne svoje osnovne psihičke tegobe te smatraju kako imaju fizičke bolesti i obično insistiraju na izvođenje dijagnostičkih pretraga i liječenja. Ljekari obično izvedu brojne preglede i testove kako bi eliminisali fizičku bolest kao uzrok. Budući da neke osobe mogu razviti istovremene fizičke bolesti, odgovarajuće preglede i pretrage treba također uraditi kada se simptomi vidljivo promijene ili kada se razviju očiti znakovi bolesti.
Specifične dijagnostičke mjere obuhvataju pojavu brojnih fizičkih simptoma prije 30. god. života, zahtijevanje liječenja ili uticaj na svakodnevno funkcioniranje te anamnetičke podatke o bolovima koji zahvataju barem 4 dijela tijela, 2 ili više probavna simptoma, barem jedan polni ili reproduktivni simptom i barem 1 neurološki simptom (osim bola). Dijagnozu podržava dramatična priroda pritužbi te pojava suicidalnih misli i ponašanja.
Osobe koje pate od somatoformnog poremećaja su obično frustrirane i nezadovoljne sugestijama da su njihovi simptomi psihičke prirode. Psihoterapija, naročito kognitivno–bihevioralna terapija, naglašava vlastito postupanje s bolešću. Važno je da osoba dobije podršku u odnosu sa terapeutom, koja pruža ublažavanje simptoma i štiti ga od nepotrebnih pretraga i postupaka.
