Iznenadne promjene ponašanja, apatija, udaljavanje od prijatelja i porodice, nedostatak volje za učenjem su prvi simptomi adolescentske krize. U stvarnosti se poremećaj, koji zahvata jednu od sto osoba u adolescentskoj dobi, počinje manifestovati upravo između 16. i 18. godine.Adolescencija je period u životu kada se pojedinac nalazi na prekretnici između dječjeg i odraslog doba. Mnogi mladi ljudi upravo u tom periodu doživljavaju gomilu psihičkih problema. Nameće se potreba da postanu odrasle osobe, a ne znaju kako. U školi se ne uči kako se postaje odrastao. Prvi modeli od kojih usvajamo ponašanje odrasle osobe naši su roditelji. Vrlo se često događa da su ti prvi i najznačajniji modeli odsutni ili ni sami nisu odrasli u pravom smislu te riječi. Odsutnost ili neadekvatnost modela vodi do potpune zbrke u glavi adolescenta. On postaje svjestan da njegovo ponašanje i način komunikacije ne zadovoljavaju ni njega ni njegovu okolinu, a ne može dokučiti drugi […]

Bijes je osjećanje koje doživljavamo kad procijenimo da se neko ponaša na način koji ugrožava neku našu vrijednost. Izliv bijesa je direktno usmjeren na osobu za koju mi procijenjujemo da nam je prijetnja i sa tim dolazi i do agresivnog ponašanja. Kod ispoljavanja bijesa riječ je o veoma intenzivnom afektu, a svaki intezivni afekt ometa osobu u konstruktivnom riješavanju problema, razmišljanju i komunikaciji sa drugim ljudima. Intenzivan bijes energetski crpi osobu i zatvara njegove/njene kapacitete za radost, ljubav i uživanje. Ispoljavanje bijesa i agresivnosti nije društveno prihvatljivo ponašanje, što nas dovodi i do interpersonalnih problema, a ne samo do ličnih problema (ima posledica i po druge ljude, a i po nas same). Neke osobe koje sa bijesom imaju često problem kažu kako su bijes naslijedili od bližih članova porodice, kao i da im je to ”urođeno”, da je dio njihove ličnosti, te se zbog toga ne mogu naučiti kontrolisati u […]

Anksiozni poremećaji se najjednostavnije definišu kao odgovor ljudskog organizma na opasnost ili moguću prijetnju u budućnosti. Anksiozni poremećaji su najrašireniji oblik emocionalnih poremećaja i prema statističkim podacima pogađaju jednu od 20 osoba u bilo kojoj dobi. Obično počnu u ranim odraslim godinama, ali isto tako mogu početi u djetinjstvu ili kasnije u životu.Kod žena postoji veća vjerovatnoća da dožive anksiozni premećaj, nego što je slučaj kod muškaraca. Za anksiozni poremećaj ne postoji određeni razlog za pojavu. Može nastati ili se pojaviti bez opravdanog ili očiglednog razloga. Anksiozne poremećaje prate neki od sljedećih simptoma: ubrzano disanje, povećan broj srčanih otkucaja i pulsa, znojenje (posebno dlanova), vrtoglavica, osjećaj nerealnosti (derealizacija), plitko disanje, senzacije gušenja, bol u grudima, ukočenost, senzacije peckanja, hladnoća, jeza ili talas vreline, drhtavica, trešenje, mučnina, osjećaj davljenja, osjećaj gubljenja kontrole ili ludila, strah od umiranja (npr. srčanog napada), dekoncentrisanost. Razlika između realnog osjećanja straha i osjećanja anksioznosti Ljudi često […]

Svi povremeno osjećamo tugu, beznađe, bespomoćnost ili potištenost. Tuga je zdrava emocija koja nam pomaže da sagledamo svoje problem i da ostavrimo postavljeni cilj u životu. Tuga dolazi sa frustracijama i neizbježnim gubicima u svakodnevnom životu. Ali ako osjećanje tuge traje duže od dvije sedmice, u pitanju je nešto više od osjećaja beznađa ili potištenosti. Depresivno raspoloženje može da varira od onog blagog do onog kad osoba pomišlja na suicid. Blage epizode depresivnog raspoloženja mogu se razriješiti mijenjanjem samog stila života, podrškom bliskih ljudi, te sagledavanjem svog “stanja” kao nečeg što je promjenjivo i što nekada ponajviše zavisi od nas samih. Do današnjeg dana zasigurno se ne zna šta tačno uzrokuje depresiju. Istraživanja pokazuju da postoji više od jednog uzroka bolesti i da je kombinacija raznih faktora ta koja neke osobe čini podložnijim razvoju depresivnog poremećaja. Neki od poznatijih faktora koji doprinose razvoju depresivnog poremećaja su: hemijski procesi u oragnizmu, […]