Kako se manifestuje adolescentska kriza

Iznenadne promjene ponašanja, apatija, udaljavanje od prijatelja i porodice, nedostatak volje za učenjem su prvi simptomi adolescentske krize. U stvarnosti se poremećaj, koji zahvata jednu od sto osoba u adolescentskoj dobi, počinje manifestovati upravo između 16. i 18. godine. Adolescencija je period u životu kada se pojedinac nalazi na prekretnici između dječjeg i odraslog doba. Mnogi mladi ljudi upravo u tom periodu doživljavaju gomilu psihičkih problema. Nameće se potreba da postanu odrasle osobe, a ne znaju kako.

U školi se ne uči kako se postaje odrastao. Prvi modeli od kojih usvajamo ponašanje odrasle osobe su naši roditelji. Vrlo se često događa da su ti prvi i najznačajniji modeli odsutni ili ni sami nisu odrasli u pravom smislu te riječi. Odsutnost ili neadekvatnost modela vodi do potpune zbrke u glavi adolescenta.

On postaje svjestan da njegovo ponašanje i način komunikacije ne zadovoljavaju ni njega ni njegovu okolinu, a ne može dokučiti drugi način. Drugi način podrazumijeva komunikaciju iz pozicije “odraslog”, što uključuje odgovornost, slobodu i poštovanje.

Adolescentska kriza ne pogađa samo neke. Ona zahvata većinu mladih ljudi, samo se oni s njom suočavaju na različite načine. Društvo, nažalost, primjećuje samo one adolescente koji zloupotrebom opojnih sredstava i ostalim rizičnim ponašanjima pređu u sferu društvenog problema.

Tada se poduzimaju akcije usmjerene na “istrebljenje” nepoželjnih ponašanja. Ne nudi se alternativa, a velika većina “dobrih” adolescenata, koji trpe svoje probleme, ne bude uopšte zahvaćena nikakvim programima.

Gotovo svi adolescenti imaju slične probleme: potisnute emocije, nemogućnost ekspresije intelektualnih, kreativnih i emocionalnih potencijala, strah od odrastanja, nemogućnost ostvarivanja kvalitetnih odnosa, sukobi s roditeljima i ostalim autoritetima, potreba da ih se poštuje i uvažava kao odrasle članove zajednice, da se poštuju njihove potrebe i uvažavaju njihove ideje.